Na početku Adis ističe da je neizmjerno zahvalan svojoj Aldini.
- Nikad joj neću zaboraviti šta je uradila za mene. Dok sam živ bit ću joj zahvalan, jer me je spasila dugogodišnje robije. Kajem se po 100 puta svaki dan zbog onog što sam uradio – ističe Cigura te dodaje da je za sada najbolje da samostalno nastave svoje živote.
Teško podnijela
Aldina Bajić je sve ovo teško podnijela, ali...
- Kao što kaže pjesma Sinana Sakića, život da stane ne smije. Naravno da nam je svima žao zbog toga što se desilo. Mi smo prije braka bili najbolji prijatelji, a nadam se i vjerujem da ćemo to biti i nakon trogodišnjeg braka. Žao mi je što se sve ovo desilo, oboje imamo i djecu i moramo misliti na njih. Adis je prije braka bio moj jedini iskreni prijatelj. Obolila sam dok sam živjela u Brezi i moram biti na terapijama do kraja života. Borim se sama sa sobom. Nadam se da ću se jednog dana vratiti na estradu. Svakodnevno pijem antidepresive i sedative. Mnogo mi znači podrška porodice, ljudi koji vole moje pjesme. Razvod je u procesu i to će biti tačka na naš zajednički život. Adisu želim sve najbolje u životu i daljem radu – kaže Aldina Bajić.
Adis je u kratkim crtama prepričao njihov zajednički put koji se, nažalost, završava na ovakav način.
- Bili smo najbolji prijatelji, veliki prijatelji. Bili smo kolege i desila se ljubav. Funkcionisali smo tri godine odlično, i privatno i poslovno. Pjesme, coveri, polako smo gradili put prema vrhu muzičke scene. Zajedno nam nije bilo ništa teško. I privatno i poslovno sve je bilo kao u bajci, ona je gledala moju djecu kao svoju, ja njenu. Ipak, u Brezi, gdje smo živjeli, počinju problemi. Vodili su me svugdje da dođem sebi. Znao sam danima padati u depresiju, Aldina je obolila od štitne žlijezde. Došlo je do raspada svega - nastavlja bh. muzičar.
Kako kaže, shvatili su da što prije moraju napustiti Brezu i kupili su zemljište za kuću u Zenici.
- Počeli smo praviti kuću u Zenici, što je, normalno, zahtijevalo više novaca i automatski više nastupa. Zahtijevao sam da se više radi, vršio sam pritisak da se radi i nisam vodio računa o našem zdravlju, da bi se kuća završila i da bi pobjegli iz Breze. Odselili smo iz Breze na silu, jedan sprat kuće je bio završen i bili smo u lošem stanju. Nastavljaju se sve veći problemi. U januaru smo doživjeli prijetnje sa nepoznatih telefonskih brojeva. Prijetili su nam na razne načine, čak i kidnapovanjem djece. Nismo znali šta da radimo. Moju djecu smo nekoliko mjeseci sklonili u Vareš, a njeno dijete u Njemačku. Policija je bila upućena u cijelu situaciju, a ti problemi su prestali u martu. Dojavljivali su nam i bombe na pojedinim nastupima. I tokom ljeta smo imali veliki broj nastupa, ali smo neke morali otkazivati zbog zdravstvenih problema moje supruge. Jednostavno, nije mogla izdržati sve što se dešavalo, ali finansije i zaduženja su nas tjerala da moramo dosta nastupati – govori Adis.
Ugasio bih kamere
Kako nastavlja, u augustu i septembru su imali veliki broj nastupa, ali i dalje nisu uspijevali da izmire sve svoje obaveze i onda je došao kobni 30. septembar.
- Ko poznaje mene i Aldinu, zna kakva je to ljubav bila. To što se desilo, vjerujte da je sve bilo nesvjesno. Da sam bio svjestan, ugasio bih kamere koje imamo zbog naših kućnih ljubimaca da vidimo šta rade kada smo na putu. Kada sam 30. septembra došao u kuću, tražio sam telefon od Aldine i nakon toga ničega poslije se ja ne sjećam. Poslije toga 25 dana sam bio u zatvoru u Zenici i tamo bih bio još par godina da nije bilo Aldine. Aldina me je izvukla iz zatvora. Povukla je tužbu i uradila je sve da me izvuče iz zatvora. Otišao sam na liječenje, pomogli su mi roditelji i brat. Puno mi je sihira potureno. Aldina je, nažalost, nakon svega još u goroj zdravstvenoj situaciji. Liječi se, odlučili smo da se sporazumno rastanemo. Ostat ćemo prijatelji, ona će raditi za sebe, ja za sebe. Nikad joj neću zaboraviti dok sam živ šta je za mene uradila. Mislim da ću biti bolji, izliječio sam se od uroka i redovno posjećujem doktore – kaže na kraju Cigura koji živi kod brata u Varešu, dok je Aldina u kući u Zenici.
Objavi komentar